Ako je rod normativna kategorija — određena civilizacijskim očekivanjima — tada podrazumijeva i postojanje tijela izvan te norme: tijela koja se na ovaj ili onaj način ne uklapaju u ono što je definirano kao normativno. Ta tijela ispadaju iz diskursa o tome što bi rod trebao biti. Dominantni diskurs u najboljem slučaju i dalje zanemaruje tijela izvan norme, a u najgorem ih patologizira i medikalizira. Nasilje nad tijelima koja se na bilo koji način ne uklapaju u normu svakodnevna je pojava, što se snažno očituje i u stvarnoj priči Davida Reimera. Ja, David kroz tu priču nastoji preispitati prevladavajuće binarno poimanje roda i očekivanja koja postoje unutar binarne matrice muškosti i ženskosti.

Režija: Gabrijel Lazić
Dramaturgija: Nastja Uršula Virk
Scenografija i kostimografija: Lovro Ivančić
Glazba: Sara Renar
Oblikovanje svjetla: Domen Lušin
Mentori: Žiga Divjak, Dragan Živadinov, Mija Špiler