Cilj radionice je savladavanje osnovnih principa kreativnog procesa rađenja pjesme, demistifikacija istog te oslobađanje polaznika od vlastitih predrasuda i/ili kreativnih barijera. Polaznice i polaznici uz vodstvo prolaze kompletan proces rađenja pjesme: od inicijalne zamisli, preko odnosa teksta, ritma i melodije do osnova aranžmana, tonskog snimanja i audio produkcije. Snimljene pjesme polaznika ostaju kao trajan dokument rada i napretka sudionika te kao vrijedan poticaj za njihovo vlastito daljnje istraživanje i kreaciju.
Prije nekoliko godina, kao već relativno afirmirana umjetnica, počela sam dobivati pozive za vođenje radionica. Kako živimo u društvu koje voli kategorizirati i trpati djelatnosti u ladice, već u startu sam imala problem kako točno nazvati to što radim. Skladam glazbu, ali nisam završila ni glazbenu akademiju ni srednju glazbenu školu. Pišem tekstove za istu tu glazbu, ali svakako nisam spisateljica. Razvijam koncepte umjetničkih radova, ali nisam obrazovana na likovnoj akademiji. Radim glazbenu produkciju, ali nisam klasičan glazbeni producent. Bavim se kantautorstvom, ali definitivno ne u uskom tradicionalnom značenju te riječi. Ono što radim objedinjuje mnogo znanja i disciplina u jednome, a nijedna nije usko specijalizirana – skladanje, pisanje tekstova, aranžiranje, glazbenaprodukcija, snimanje, izvođenje, osmišljavanje i izrada zvučnog i vizualnog identiteta djela. Što je to što uopće znam konkretno raditi, a što bih mogla prenijeti drugim ljudima?
Ispostavilo se da je upravo to – proces „od svega pomalo“ – ono što je interesantno i može biti oslobađajuće za kreativni potencijal kod
mnogih. Svjesna sam da ovo zvuči kao klišej, ali ako čovjek zaista zapne, ako osjeti poriv i ima volju, može otključati znanja i razviti vještine za koje nije mislio ili mislila da su moguće. To je u svakom slučaju moje iskustvo. Naravno, fizička ograničenja postoje, uz dioptriju -6,00 ne možete biti pilot aviona, kao što teško možete biti kirurg ako se onesvijestite svaki put kada vidite krv. Međutim, za pisanje i skladanje pjesama doista vam je potrebna „samo“ dobra volja, znatiželja i upornost. Stoga sam radionicu odlučila nazvati „Kako se rade pjesme“ i osmislila ju kao višednevni program u kojem ću sa zainteresiranim polaznicima i polaznicama proći kroz kompletan proces: od pisanja tekstova i melodija, preko harmonizacije, aranžiranja, snimanja zvučnih zapisa, aktivnog slušanja i analiziranja, pa do osnova glazbene produkcije.
Cilj je da na kraju radionice polaznice i polaznici produciraju „demo“ verziju svojih pjesama, okušavajući se na vlastitom konkretnom primjeru u svim navedenim procesima, i s opipljivim rezultatom na kraju. Ideja radionice u suštini je demistifikacija stvaralačkog procesa, odnosno pružanje osnovnog „alata“ ili osnovnog „seta vještina“ koji polaznici mogu dalje razvijati u raznim smjerovima. Naravno, bilo kakvo predznanje pomaže; u mom slučaju to je bila osnovna glazbena škola, smjer violina. Međutim, ono uopće nije nužno, a moguće je otkriti i neke naizgled potpuno neočekivane poveznice s vlastitim iskustvima iz drugih područja rada i života koje mogu pomoći u kreativnom stvaranju. Moja naobrazba u arhitekturi, dakle tehničkoj struci, pokazala mi je da je proces skladanja prilično usporediv s projektiranjem, ali i s režijom. Znanstvenici bi mogli posvjedočiti sličnom procesu povezivanja vlastitog rada s intuitivnom i „organiziranom“ kreativnom energijom kakva, primjerice, prati ples, a vjerujem da bi se iznenađujuće sličnosti našle i u drugim strukama. Pisanje i skladanje vrlo je intiman i intuitivan čin, ali istovremeno slijedi i određene principe koji nam tek kad ih razotkrijemo omogućuju da se zaista kreativno
raspojasamo.
Moram napomenuti i da čvrsto vjerujem da proces prijenosa znanja mora biti topao, ohrabrujuć i nježan. Dovoljno je vlastitih unutarnjih borbi u kreaciji, da ne govorimo o tome kakvi izazovi vrebaju ako se netko zaista i odluči krenuti putem umjetničkog stvaralaštva. Stoga
nema nikakvog razloga da proces prijenosa znanja to dodatno oteža. Pjesme u nastajanju krhka su bića, neovisno o tome tko ih uzgaja. Moja uloga kao voditeljice radionice jest potaknuti polaznike i polaznice, osnažiti ih, postavljati pitanja, biti čak i đavolja odvjetnica ako treba, ali u suštini pomoći im odškrinuti vrata i pokazati da su uzbudljive stvari moguće.
- Sara Renar, 2024.